Norveška kao potencijalno bojno polje između SAD i Rusije

Pukovnik Tormod Hajer istakao je da bi jačanje američkog vojnog prisustva u Norveškoj imalo negativne posledice po ovu skandinavsku zemlju. Prema norveškom državnom listu NRK, u članku pod naslovom „Može li Džo Bajden postati opasan za Norvešku?“, pukovnik Hajer, profesor na Norveškom vojnom koledžu, kaže da bi Norveška mogla postati bojno polje u slučaju eskalacije sukoba SAD-a i Rusije.

„Norveška je deo velikog rivalstva između Sjedinjenih Država i Rusije. Vrlo je moguće da Norveška postane bojno polje u slučaju krize koja bi izmakla kontroli, odnosno sukoba Rusa i Amerikanaca,“ rekao je oficir.

Vojni stručnjak, koji naglašava da se SAD plaše nuklearnih kapaciteta Moskve, kaže da je Vašington svestan strateškog značaja Norveške na Arktiku, budući da je najbliža država Rusiji u regionu. Ističući da SAD primenjuju strategiju odvraćanja Rusije, Hajer kaže da bi Norveška trebalo da uravnoteži dve supersile i dodao da su „Norveška i SAD u novom hladnom ratu sa Rusijom“.

Početkom godine pojavila se informacija da će četiri američka bombardera tipa B-1B Lancer biti stacionirana u Norveškoj. Norveški zvaničnici nisu potvrdili ove navode. Valja napomenuti da su B-1B Lancer avioni ranije mogli da nose nuklearno oružje, ali su kasnije svedeni na nošenje krstarećih raketa dugog dometa. Nije teško pretpostaviti da bi ovi bombarderi ponovo mogli da se natovare nuklearnim oružjem.

Portparol norveškog ministarstva odbrane Herek Elvenes izjavio je da privremena upotreba norveških aerodroma od strane SAD-a nije ništa novo i da je „saradnja sa našim najvažnijim saveznikom i prirodna i neophodna za kontrolu krajnjeg severa“. Takođe je podvukao „pouzdanost i predvidljivost“ kao glavne smernice norveške bezbednosne politike.

Međutim, jačanje američkog vojnog prisustva u Norveškoj, uključujući slanje strateških bombardera, ne doprinosi stabilnosti i moglo bi da pretvori Arktik u kritičnu zonu. U januaru 2020. američki vojni avioni koristili su pistu na Jan Majenu, norveškom ostrvu u Atlantskom okeanu, istočno od obale Grenlanda. Korišćenje piste trebalo je da testira uslove sletanja i bezbednosti za američko ratno vazduhoplovstvo, te potencijalnu upotrebu ostrva koje se nalazi unutar arktičkog kruga.

Norveška je više puta navela Rusiju kao jednu od glavnih bezbednosnih pretnji, dok je Rusija optužila Norvešku da preduzima neprijateljske akcije kako bi obuzdala njene interese na Arktiku. Vladimir Putin potpisao je petnaestogodišnji plan za Arktik pod naslovom: „Državna politika Ruske Federacije na Arktiku za period do 2035. godine“, čiji je autor Ministarstvo za Daleki istok i Arktik. Plan navodi izazove ruskoj bezbednosti i trgovinski potencijal regiona, zbog čega Rusija želi da do 2035. proizvede još 40 brodova, zatim nove železnice, morske luke i nadogradi regionalne aerodrome.

Prema jednom istraživanju Arktik ima rezerve od 90 milijardi barela nafte, što je 5,9% poznatih svetskih rezervi nafte, odnosno 110% ruskih ili 339% američkih rezervi. Arktik takođe ima oko 47.2 milijarde kubnih metara gasa, što čini 24,3% trenutnih svetskih rezervi, 500% američkih, 99% ruskih i 2.7% kanadskih rezervi prirodnog gasa. Takođe postoje velike zalihe metala i minerala, uključujući zlato, dijamante, bakar, gvožđe, cink i uranijum.

Pored ovih ogromnih resursa, led se topi u Severnom moru, čime se otvara nova trgovinska ruta koja će za 40% skratiti vreme isporuke iz Kine u Evropu. Očekivanja su da će Rusija biti najveći dobitnik kada eksploatacija arktičkih resursa u potpunosti bude moguća.

Iz pomenutih razloga, Amerikancima je neprihvatljivo da Rusija stekne takvu stratešku prednost. Stoga Vašington angažuje sve svoje arktičke saveznike, posebno Norvešku i Kanadu, ali i partnere „blizu Arktika“ poput Velike Britanije, kako bi provokativnim vojnim akcijama sprečila dominaciju Rusije u regionu. Ali s obzirom da ruska obala čini 53% ukupne obale Severnog ledenog okeana, širenje uticaja Rusije u arktičkom pojasu čini se neizbežnim.

Iako su norveški vojni stručnjaci poput pukovnika Tormoda Hajera svesni ove realnosti, izgleda da političari u Oslu to tek treba da prihvate, i da će nastaviti da sprovode politiku Vašingtona na Arktiku.

(GlobalResearch-ZTP, foto: U.S. Marine Corps/Lance Cpl. Patrick King)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *