Niste ni svesni: Kako Facebook koristi vaše lične podatke

Istraživanje uticaja na raspoloženje samo je jedan od primera kako Facebook proverava svoje korisnike, a već se godinama prikupljaju podaci o nacionalnosti, političkim stavovima, partnerima, pa čak i o razgovorima sa decom. Za razliku od studije koja je istraživala raspoloženje, ostali detalji su prikupljani opservacijski, bez pokušaja promene ponašanja korisnika.

Evo što su Facebook istraživači proučavali o korisnicima u poslednjih nekoliko godina:

1. Partneri i hoće li veza trajati

U oktobru 2013. Facebook je objavio je studiju u kojoj su istraživači pokušali da pogode koji su korisnici u vezi gledanjem liste prijatelja korisnika. Za potrebe ove studije, nasumično su izabrali 1.3 miliona korisnika koji su imali između 50 i 2.000 prijatelja, bili stariji od 20 godina, a sebe opisivali kao osobu u braku, verenu ili u vezi. Da bi pogodili s kim su ti korisnici u vezi, analizirali su koji se od prijatelja korisnika poznaju, a koji ne. Na primer, možda delite puno prijatelja sa fakulteta s vašom bivšom cimerkom na Facebooku. No, vaš dečko može biti Facebook prijatelj s prijateljima sa fakulteta, saradnicima i vašom mamom – ljudima koji definitivno ne znaju jedni za druge. Dakle, on je poseban.

Koristeći tu metodu, istraživači su bili u mogućnosti da odrede partnera korisnika s velikom preciznošću. Pogađali su supružnike venčanih korisnika u 60% slučajeva samo gledajući mrežu korisnikovih prijatelja. Istraživači su takođe gledali podskup istospolnih parova, kako bi videli menja li to rezultate, i to se nije dogodilo.

Takođe su hteli da vide može li se ova metoda koristiti za predviđanje hoće li veza trajati. Za ovaj deo eksperimenta, izabrali su oko 400.000 korisnika koji su rekli da su “u vezi” i pratili ih da vide hoće li izjaviti da više nisu u vezi 60 dana kasnije. Istraživači su zaključili da su odnosi, u kojima su korisnici ispravno identifikovali partnera, imali manju verovatnoću da će se razići, uz napomenu da su rezultati bili posebno tačni kada je dvoje ljudi bilo zajedno manje od godinu dana. To zapravo znači da ako ste upoznali svog dečka samo sa prijateljima, a ne i majkom, veća je verovatnoća da vaša veza neće potrajati.

2. Kako roditelji razgovaraju s decom

Za ovo istraživanje, Facebook je pratio kako roditelji i njihova deca međusobno razgovaraju na Facebooku. Proučavali su tri meseca komunikacijskih podataka iz septembra 2012. Ovi podaci uključuju komentare, postove i linkove podeljene na profilu korisnika, ali ne i poruke. Prema istraživačima, chat nisu istraživali ne zbog privatnosti, već zato što su poruke prekratke i pune smetnji za jezičku analizu.

Primetili su dosta učestalih fraza koje su roditelji koristili u komunikaciji sa svojom malom decom, kao i druge učestale fraze koje su koristili u komunikaciji sa starijom djecom. Takođe su napomenuli da je ono što su roditelji govorili kada se ne obraćaju deci drugačije, koristili su više ideoloških pojmova (naša vlada, politika, ljudi trebaju, etika), psovanje, sleng i pojmove vezane za alkohol i seks.

3. Etnička pripadnost

U ovoj studiji iz 2010., istraživači su objavili da je “etnička pripadnost korisnika važan demografski pokazatelj koji se može koristiti u marketinške i analitičke svrhe, kao i naučni metod za razumevanje društvenog ponašanja.” Takođe su se žalili da su etničke informacije često nedostupne iz praktičnih, zakonskih ili političkih razloga. Stoga su istraživači došli do rešenja: utvrditi etničku podelu američkih korisnika Facebooka pomoću imena ljudi i podataka koji se nalaze na popisu stanovništva. Na Facebooku su koristili model koji prepoznaje naučeno, na primer da je više verovatno da je Latoya crnačko ime, a Barb belačko. Koristeći dodatno imena i prezimena poboljšali su procene, uglavnom tako što pravili preciznije razlike između belog i crnog stanovništva.

Kada su istraživači dobili taj set podataka, počeli su da rade druge studije. Istakli su da njihovo istraživanje sugeriše da se etnička pripadnost pojedinca može predvideti preko društvenih veza i pokušali su odrediti pripadnost na bazi prosečne etničke pripadnosti njihovih prijatelja. Takođe su upoređivali političke stavove korisnika s njihovom etničkom pripadnošću, uz napomenu da su „belci učestaliji u liberalnim, konzervativnim i vrlo konzervativnim kategorijama.“ Iako je etnička pripadnost važan faktor u razumevanju ponašanja korisnika, smatrali su da bi trebalo uzeti u obzir i druge varijable, kao što su socio-ekonomski status ili obrazovanje.

4. Kako ćete reagovati na teorije zavere

U proleće 2014. Facebook je objavio studiju o tome kako se šire glasine na društvenoj mreži. Istraživači su posmatrali glasine na stranici Snopes.com koja razotkriva glasine, svrstane u nekoliko različitih kategorija uključujući politiku, medicinu, horore, sladunjave priče te 9/11. Zatim su otkrili glasine objavljene na Facebooku, kao što su fotografije, i prikupili 249.035 komentara u kojima ljudi reaguju na glasine sa Snopes.com linkom. Na kraju su otkrili da su podeljeni postovi koji su primili komentar, a koji je bio povezan sa Snopes.com, bili više brisani.

5. Brisanje postova pre objavljivanja

U studiji iz 2013. Facebook je proučavao koliko često korisnici pišu postove ili komentare koje će u zadnji trenutak pre objavljivanja obrisati, što su nazvali “autocenzura”. Prikupili su podatke od 3.9 miliona korisnika tokom 17 dana. Beležili su kada je neko počeo kucati više od pet znakova u ažuriranju statusa ili komentara. Takođe su pratili samo je li tekst unet, ne i sadržaj, što je isti način na koji Gmail automatski memoriše nacrte naših e-mailova, s tim što Facebook beleži prisutnost teksta, a ne i stvarni sadržaj. Ukoliko korisnik nije podelio post u roku od 10 minuta, to je bilo označeno kao autocenzura. Otkrili su da je 71% svih korisnika cenzurisalo sadržaj barem jednom. Zabeleženo je i da su žene imale manju verovatnoću autocenzure kao i korisnici sa politički raznolikim skupom prijatelja.

Da se vratimo na početak, svi korisnici Facebooka su zapravo sudionici raznih istraživanja i eksperimenata. Kreiranjem profila na Facebooku svi smo dobrovoljno pristali na to, ukoliko ne verujete da je to tako, pročitajte uslove korišćenja Facebooka, nešto što je malo ko pročitao. Zapravo, u današnje vreme svi smo predmet raznih istraživanja, samo je toga malo ko svestan.

(zavera.com)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *