Najbolji način za pronalaženje vanzemaljaca je potraga za njihovim smogom?

Univerzum je nepregledno prostranstvo, pa naučnici pokušavaju da suze svoju potragu za vanzemaljskim životom bilo traženjem radio signala, gostoljubive klime ili megastruktura. Sada se razmatra još jedna od mogućih naznaka vanzemaljskog života: zagađenje atmosfere.

Ako postoje vanzemaljske civilizacije, onda njihove aktivnosti i industrije verovatno proizvode zagađenje slično našem. To zagađenje je trag koji bismo mogli da uočimo prilikom skeniranja dubokog svemira. Nova studija sugeriše da isparenja azot-dioksida (NO2) mogu ukazati na život na drugim planetama; ovaj gas može poticati od fosilnih goriva, kao i od vulkana, munja i drugih bioloških i neindustrijskih izvora.

„Na Zemlji, većina azot-dioksida potiče od ljudskih aktivnosti poput sagorevanja fosilnih goriva u vozilima i termoelektranama,“ kaže astrobiolog Ravi Koparapu iz centra za svemirske letove NASA-e. „Uočavanje NO2 na naseljivoj planeti moglo bi da ukaže na prisustvo industrijske civilizacije.“

Prisustvo NO2 nazivamo tehnopotpisom, tj. naznakom tehnologije na egzoplaneti izvan Sunčevog sistema. Iako su ove planete predaleko za slanje sondi, možemo ih proučavati pomoću sve moćnijih teleskopa. Nova studija ne uključuje klasično posmatranje, već računarske modele mogućih tragova NO2 i kapaciteta teleskopa da ih registruju na osnovu toga kako azotni dioksid apsorbuje i reflektuje svetlost.

Istraživači su procenili da bi svemirskom teleskopu bilo potrebno oko 400 sati posmatranja na udaljenosti od 30 svetlosnih godina, da bi uočio planetu sličnu Zemlji blizu zvezde slične Suncu, ukoliko bi ta planeta emitovala količinu NO2 sličnu našoj. To je dugačka sesija posmatranja, ali ne izvan granica mogućnosti.

Naučni tim je takođe utvrdio da je NO2 pouzdaniji tehnološki potpis od hlorofluorougljenika (CFC) koji su ranije razmatrani; CFC se ne javljaju u prirodi, pa je manje verovatno da bismo ih pomešali sa NO2, mada ipak nisu dovoljno uobičajeni pokazatelji za ovu vrstu pretrage.

„Koliko znamo, CFC ne postoji u prirodi, zbog čega su pouzdaniji tehnološki potpis od NO2,“ kaže astrobiolog Džejkob Hak-Misra. „Međutim, CFC su proizvedene hemikalije koje možda nisu široko zastupljene; s druge strane, NO2 je univerzalni nusprodukt bilo kog procesa sagorevanja.“ U okviru svojih proračuna, istraživači su ustanovili da zvezde tipa K i M (hladnije i zastupljenije od Sunca) emituju jači i upadljiviji NO2 signal.

Više od 4.000 egzoplaneta otkriveno je tokom poslednjih 25 godina, pa astronomi imaju puno mogućnosti za istraživanje. Međutim, analiza refleksije svetlosti i dobijenih podataka na tako velikoj razdaljini nije lak zadatak, i trebaće nam istraživački modeli koji računaju na prisustvo atmosferskih oblaka ili aerosola koji liče na tehnopotpis azot-dioksida.

„Ako uočimo više NO2 nego što bi moglo da dolazi iz neindustrijskih izvora, onda bi se preostali NO2 mogao pripisati industrijskoj aktivnosti,“ kaže astrobiolog Điada Arnej iz Laboratorije za planetarne sisteme u NASA. „Ipak, uvek postoji mogućnost lažno pozitivnih rezultata u potrazi za životom izvan Zemlje, i buduća istraživanja bi morala da razlikuju istinski pozitivne od lažno pozitivnih tragova.“

(ScienceAlert-ZTP)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *