Još jedna tura: Šta se zaista dešava kada se mikrodoziramo alkoholom?

U nagrađivanom filmu danskog reditelja Tomasa Vinterberga, Another Round, prijatelji Martin, Tomi, Piter i Nikolaj odlučuju da sprovedu mali eksperiment: održavaju umereno pijanstvo tokom dana i prate posledice takvog stanja po njihov društveni i profesionalni život. Reč je o četvorici sredovečnih muškaraca koji su nezadovoljni poslom nastavnika u gimnaziji u Kopenhagenu. Tokom jedne rođendanske proslave, oni diskutuju o norveškom psihijatru Finu Skarderudu, koji tvrdi da ljudski organizam ima prirodni manjak alkohola i da koncentracija od 0,05% može da učini čoveka kreativnijim i opuštenijim.

Grupa prijatelja kreće u eksperiment, beležeći svoje „nalaze“. Glavno pravilo je da alkohol u krvi ne sme da padne ispod 0,05% i da se pije samo tokom radnog vremena. Nastavnici navode Hemingveja i Čerčila kao svoju inspiraciju. „Nisam se osećao ovako dobro godinama,“ primećuje Martin (Mads Mikelsen) u ranim fazama eksperimenta. Ali stvari kreću drugačijim tokom. Ubrzo povećavaju dozu i stvari izmiču kontroli, a jedan od nastavnika, Tomi (Tomas Larsen), počinje previše da pije. Another Round je nesumnjivo zabavan film, ali onima koji zaista žele veću produktivnost ili kreativnost, Skarderud je razjasnio stvari nakon izlaska filma. Ali šta ako biste doslovno shvatili scenario i mikrodozirali se alkoholom tokom radnog vremena? Šta bi se zapravo desilo?

Na koncentraciju alkohola u krvi utiču mnogi faktori, uključujući sadržaj alkohola u piću, brzinu pijenja, pol, indeks telesne mase i zdravlje jetre. Pomenutih 0,05% otprilike znači da čovek od 70 kg pije jednu kriglu (568 ml) piva od 4% alkohola ili veliku čašu (250 ml) vina dnevno. S obzirom da je alkohol toksin, organizam će pokušati da ga izluči preko daha, znoja i urina, pa bi koncentracija od 0,05% bila teško održiva. To bi zahtevalo redovnu konzumaciju tokom dana, što znači da bi dnevni i nedeljni unos brzo premašio maksimalnu preporučenu dozu.

Ipak, laboratorijske studije su pokazale male doze alkohola mogu imati pozitivne efekte, poput veće opuštenosti i samopouzdanja; takođe, gubitak kognitivnog fokusa koji dolazi sa blagim pijanstvom doprinosi kreativnom mišljenju, veštini stranog jezika, boljem pamćenju i obradi određenih vrsta informacija. S druge strane, analitičke sposobnosti, kakve su potrebne na većini radnih mesta, opadaju na svim nivoima konzumacije alkohola. Ako vam sve ovo zvuči dobro, pre nego što isprobate ovaj eksperiment, imajte na umu da su ovo bile kontrolisane laboratorijske studije i da nije izvesno koliko su testovi i procene relevantni za stvarni svet rada.

Takođe, tolerancija na psihološke i fiziološke efekte alkohola se brzo razvija čak i pri malim dozama, što znači da je vremenom potrebno više unosa za postizanje istih efekata. „Mikrodoziranje“ alkoholom može postati neefikasno ili se pretvoriti u „makrodoziranje”, pri čemu se mora piti sve više da bi se održala željena koncentracija alkohola u krvi. Ovo ne samo da je skupo, već poslodavci uglavnom propisuju upotrebu alkohola na radnom mestu, a za neka zanimanja važi princip nulte tolerancije. Štetnost alkohola je dobro poznata. Povezan je sa nizom karcinoma, digestivnim bolestima i drugim zdravstvenim i društvenim tegobama koje pogađaju i samog konzumenta i njegovo okruženje.

Postoji dugogodišnja naučna debata o tome da li je konzumiranje umerenih količina alkohola dobro za zdravlje, naročito za prevenciju bolesti srca. Neki istraživači tvrde da postoji ‘kritična tačka’ između korisnih i štetnih efekata, ali to je ideja koju industrija alkohola često promoviše u komercijalne svrhe. Drugi istraživači smatraju da ne postoji bezbedan nivo konzumacije alkohola – svaka količina je loša za zdravlje. Lični napredak kroz alkohol nije nova ideja. Stari Grci su koristili vino kao podstrek u debati, poeziji i filozofskim raspravama, ali su mudro predlagali maksimum od tri pića, gde bi prekomerno konzumiranje značilo prekoračenje ličnih kapaciteta.

Velike istorijske ličnosti, umetnici, pisci, političari, kompozitori, naučnici i industrijalci, bili su poznati ‘alkosi’. Čerčil bi, na primer, dan započeo viskijem i vodom, a završio sa nekoliko čaša šampanjca i koktela. Ali kreativnost i uspeh značajnih ljudi ostvaren je uprkos njihovoj upotrebi alkohola. Kod svih nas sa skromnijim talentima, upotreba alkohola će verovatnije dovesti do mamurluka i praznog novčanika nego do profesionalne nagrade.

(TheConversation-ZTP, foto: iStock)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *