Izazov za hemijsku forenziku: Nepoznata ulična droga slučajno otkrivena u Australiji

Zamislite malu plastičnu kesicu koja sadrži mešavinu kristala i praha. Osoba koja je nudi misli da je to ketamin, ali priznaje da su efekti drugačiji od onoga na šta su navikli. Kako da saznamo da li je zaista u pitanju ketamin? I kakve su posledice ako nije? Ovo je tipičan scenario za zaposlene u CanTEST-u, prvoj i jedinoj australijskoj službi za testiranje droga koja se nalazi u Kanberi. U ovom slučaju, služba je pomogla hemičarima da otkriju drogu koja nikada ranije nije viđena u Australiji, i za koju nema povezanih kliničkih informacija nigde u svetu.

Identifikacija novih psihoaktivnih supstanci, tj. droga napravljenih da liče na poznate narkotike, predstavlja veliki izazov za testiranje. Analiza hemikalije pruža nam njen ‘otisak prsta’ za koji se nadamo da će odgovarati jednom od hiljada otisaka u dostupnim bazama podataka. Ali šta se dešava kada se otisak ne poklapa ni sa čim i kada naiđemo na ‘hemikaliju X’? To nas vraća na početak priče sa kesicom praha. Patrik Jejts, doktorant u Istraživačkoj školi za hemiju Australijskog nacionalnog univerziteta, provukao je uzorak kroz prvi dostupan aparat, infracrveni spektrometar sa Furijeovom transformacijom (FTIR), što je uobučajena procedura u većini agencija za testiranje droga širom sveta.

FTIR radi brzo i pouzdano, čak i na masovnim žurkama, sve dok je dostupno električno napajanje. Uzorak se obasjava laserom, a ‘odraz’ (mera rastresanja i pomeranja) se snima i upoređuje sa bazom podataka od preko 30.000 hemikalija. Jejtsova analiza nije potvrdila prisustvo ketamina, ali je ukazala na njegovu relativno noviju verziju nazvanu 2-fluorodeshloroketamin (2-FDCK). Međutim, Jejts je intuitivno posumnjao u nalaz. Docentkinja Kesidi Vajtfild je potom uključila instrument poznat kao tečna hromatografija ultravisokih performansi sa nizom fotodioda (UPLC-PDA), kojim CanTEST takođe raspolaže. Sprovela je standardnu laboratorijsku proceduru, kalibrišući mašinu na 10 uobičajenih droga, uključujući ketamin.

Hemikalija X je morala da se ‘takmiči’ sa poznatim uzorkom, odnosno njegovim dobro proučenim jedinjenjima. UPLC-PDA test traje oko 4 minuta. Iako je uzorak ličio na ketamin, Vajtfild je primetila da se nešto ne uklapa. Vreme analiziranja hemikalije X bilo je slično, ali je njena apsorpcija ultraljubičastog zračenja bila drugačija. Šta god da je bilo unutra, bilo je stvarno, prilično čisto, i bez tragova ketamina i 2-FDCK. Ketamin je neprocenjivi agens u hitnim i predbolničkim tretmanima, i deo nove grupe ilegalnih lekova poznatih kao arilcikloheksamini. U konsultaciji sa profesorom hemije sa ANU-a Malkolmom Meklaudom, CanTEST je došao do zaključka da je hemikalija X „slična ketaminu“.

Osobi koja ga je donela rečeno je da supstanca nije ketamin i da njen identitet nije mogao da se utvrdi, te je grupa stručnjaka savetovala krajnji oprez u upotrebi. Ali to nije bio kraj priče za analitičke hemičare – inkvizicija je tek počela. Dalje, hemikalija X je podvrgnuta metodi zvanoj gasna hromatografija-masena spektrometrija (GC-MS), što znači da je uzorak još jednom testiran u odnosu na poznate droge, a zatim je razbijen na komadiće da bi se uzeli detaljniji otisci. Podaci GC-MS pokazali su sličnost sa derivatom ketamina poznatim kao fluoreksetamin, ali prisustvo izomera (dva jedinjenja sa istom molekulskom formulom, ali različite strukture), nije se moglo isključiti.

Bilo je vreme da se upotrebi teška artiljerija; nuklearni spektrometar magnetne rezonance je hemičarska ezoterija. Odgovori postoje, ali samo za malobrojne koji razumeju tajni jezik. Najzad, nakon serije višedimenzionalnih testova, tim je otkrio da se oko aromatičnog prstena nalaze četiri molekula vodonika jedan do drugog, što znači da nije fluoreksetamin. Hemikalija X je jedino mogla bude nešto tipa 2′-fluoro-2-okso-fenilcikloheksiletilamin, što nikada pre nisu videli. Ne može se dovoljno naglasiti koliko je ovo bila temeljna analiza. Naučnici su potom kontaktirali svoje kolege u Kancelariji UN-a za kontrolu droga, Evropskom centru za praćenje droga i zavisnosti od droga, kao i nekoliko relevantnih istraživača iz celog sveta. Niko nije znao o kakvom jedinjenu je reč. Kolege iz Vladine analitičke laboratorije ACT pisale su svojim međunarodnim kontaktima; globalni forum forenzičkih i analitičkih hemičara pregledao je svoje baze podataka i pružio informacije koje su potvrdile australijske nalaze.

Od tada je stigao još samo jedan izveštaj iz Kine, gde je uzorak opisan drugim imenom (2F-NENDCK). Budući da je 2′-fluoro-2-okso-fenilcikloheksiletilamin malo težak za izgovor, australijski tim ga je nazvao CanKet, skraćeno od ‘Kanbera ketamin’. Nakon ovog podviga hemijske analitike, sada je moguće identifikovati CanKet sa visokim uverenjem. Još uvek se ne znaju njegovi puni efekti, ali zahvaljujući razumevanju hemijskog sastava, postoji jasnija predstava o tome sa čime imamo posla.

(TheConversation-ZTP, foto: Malcolm McLeod)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *