Grafikon kao natalna karta: Zašto investitori posežu za ‘finansijskom astrologijom’?

Zašto su se tržišta pomerila? Većina investitora, analitičara, pa čak i ekonomskih novinara tražiće odgovor, pre svega, u vestima. Možda su objavljeni podaci o zapošljavanju, neka firma je obznanila da je kupljena ili je zvaničnik centralne banke održao pesimističan govor. Ipak, mali, posvećeni kult „statističara“ ili „tehničkih analitičara“ veruje da se kretanje akcija, obveznica i valuta može predvideti crtanjem i tumačenjem grafikona.

Njihove metode su raznolike i čudnih imena. „Krst smrti“ je kada kratkoročni prosek cene imovine padne ispod dugoročnog proseka. „Fibonačijevi nivoi povraćaja“ oslanjaju se na ideju da će imovina sa rastućom cenom pasti pre nego što ponovo poraste. Takvo nazadovanje bi trebalo da se zaustavi na nivoima zasnovanim na Fibonačijevim brojevima, poput pada od 61,8%. „Oblak ičimoku“, koji obožavaju japanski brokeri, je formiranje oblaka, pazite sad, senčenjem oblasti između dva proseka visokih i niskih cena tokom protekle nedelje, meseca ili dvomesečja; cena iznad oblaka je povoljna, a ona ispod njega zloslutna. Pravom statističaru su dovoljne takve informacije i „nije ga briga kojom delatnošću ili industrijom se kompanija bavi, sve dok može da proučava njen grafikon“, kaže Barton Malkil, ekonomista sa Prinstona i autor knjige Nasumična šetnja Volstritom.

Ove metode, iako očigledno luckaste, privukle su pažnju u poslednje vreme zbog načina na koji se pomerao S&P 500, vodeći indeks američkih akcija. Nakon što je 17. juna pao na najniži nivo od 3.637, indeks je počeo da raste; 16. avgusta je dostigao dnevni maksimum od oko 4.325, što je za dlaku ispod 200-dnevnog pokretnog proseka od 4.326 (navodno kritičnog tehničkog nivoa.) Imovina čija je cena pala, ali sada raste, trebalo bi da naiđe na „otpor“ na takvim nivoima. Za statističare je zabrinjavajuće kada imovina ne uspe da „probije“ barijeru otpora. Čini se da je tako bilo i ovoga puta: akcije su pale za oko 8% od 16. avgusta.

Mnogi poznati investitori koriste neku verziju analize trendova. Faktorsko ulaganje, za koje su Judžin Fama i Kenet Frenč dobili Nobelovu nagradu, koriste uspešni fondovi, poput AQR Capital Management. Ono rastavlja prinose na komponente kao što su „veličina“ (male kompanije imaju bolje prinose od većih) ili „kvalitet“ (nisko zadužena, stabilna preduzeća zarađuju bolje od rizičnijih). Još jedan takav faktor je zamah: rastuće akcije imaju tendenciju daljeg rasta. Ipak, njihov pristup je malo prefinjeniji od gledanja cenovnog grafikona. AQR-ovi algoritmi često kombinuju faktore poput zamaha sa drugima. Mogu da kupe, recimo, malu ili kvalitetnu firmu čija je cena akcija nedavno porasla.

Ipak, moguće je razumeti opsesiju statističara nivoima i trendovima. Ne postoji stvarna razlika između evra koji vredi 1,0001 dolara ili 0,9999 dolara, ali ove „velike cifre“ na deviznim tržištima dobijaju na značaju. Ovo je delimično simbolično, a delom praktično: klijenti su skloni da kupuju blizu okruglih brojeva, a finansijski derivati se obično prodaju po okruglo „naduvanim cenama“. To znači da će biti potrebno mnogo više aktivnosti da evro padne sa 1,0001 $ na 0,9999 $ nego da padne sa 1,0487 $ na 1,0485 $. Kada daju naloge, investitori pokušavaju da shvate gde drugi daju svoje. To im pomaže da zaustave gubitke, da zatvore trgovinu na razumnom nivou. Ako dovoljan broj investitora gleda tehničke nivoe kako bi doneli odluke, onda oni postaju bitni.

Možda je prava vrednost tehničke analize u onome što nam njena upotreba govori o stanju na tržištu. Niko se ne zamara lepim grafikonima kada je ekonomija solidna, profiti visoki i akcije glatko rastu. Kao što su ljudi koji strepe od životne neizvesnosti skloniji da se zainteresuju za astrologiju, tako će i investitori koji strepe od tržišnih trendova posegnuti za utehom u vidu privlačnih dijagrama. To što neki krive tehničke faktore za kraj letnjeg trenda rasta, pokazuje da nemaju pojma šta se zaista dešava. Možda bi i The Economist trebalo da koristi sličan tehnički indikator: što statistički dijagrami češće stižu na e-mail, to je jasnije da niko nema pojma zašto se tržišta pomeraju.

(TheEconomist-ZTP)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *