Češki predsednički izbori: Pobeda Petra Pavela nagoveštava oseku populizma?

Na predsedničkim izborima u Češkoj proteklog vikenda, penzionisani general Petr Pavel osvojio je 58 odsto glasova, pobedivši ubedljivom većinom tajkuna i bivšeg premijera Andreja Babiša. Pavel je bio šef češke vojske, a kasnije i predsedavajući Vojnog komiteta NATO-a, što je druga najviša pozicija iza generalnog sekretara alijanse. Kampanju je gradio na obećanju da će doneti stabilnost. Babiš, koji je bio na funkciji od 2017. do 2021, sada vodi opozicionu stranku ANO i suočava se sa istragom zbog utaje poreza i pranja novca.

Čini se da Babišov poraz potvrđuje trend opadanja populizma u svetu, uključujući poraze bivšeg brazilskog predsednika Žaira Bolsonara i bivšeg slovenačkog premijera Janeza Janše. Kao premijer, Babiš se loše nosio sa pandemijom kovida-19 u Češkoj i postao poznat po bliskim vezama sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Izgleda da su kombinovani faktori pandemije i aktuelnog rata u Ukrajini kod birača podstakli želju za većom stabilnošću. U periodima mira, zemlje generalno mogu da tolerišu populističke lidere jedan ili dva mandata, ali takvo vođstvo postaje problematično u uslovima paralelnih kriza. Pavelova pobeda pokazuje da kampanja zasnovana na istini može pobediti populizam. Njegovo mandat bi mogao da označi dublju promenu u češkoj politici. Kancelarija predsednika će se sada ponovo uskladiti sa centar-desnom politikom vlade. Pavel takođe želi da sasluša probleme građana koji su glasali za njegovog suparnika. A iz ugla saveznika u Evropskoj uniji i šire, Češka sada ima šansu da postane veoma pouzdan partner.

Ovo je prvi put od vremena Vaclava Havela da će Češka imati predsednika koji nije profesionalni političar, što bi moglo doprineti prevazilaženju aktuelnih podela. Češka je parlamentarna republika, što znači da njen predsednik ima ograničena ovlašćenja; ali od njenog osnivanja 1918. predsednici su imali veliku ulogu u unutrašnjoj i spoljnoj politici, obično u vremenima političkih kriza. Pavelovi prethodnici, Vaclav Klaus i Miloš Zeman, bili su bivši premijeri koji su predsedništvo koristili kao oruđe za svoje političke ciljeve. Pavel ima priliku da okrene novu stranicu. Kao bivši vojskovođa, lakše dopire do običnih ljudi nego političke elite. Češka vojska je institucija kojoj se danas najviše veruje, dok se u političare duboko sumnja. Pre preuzimanja funkcije, Pavel planira da obiđe siromašne regione u kojima živi Babišova glasačka baza i porazgovara o mogućim rešenjima društvenih i ekonomskih problema, kao što su pristupačno stanovanje, zapošljavanje i obrazovanje. Ovi regioni zahvataju područja duž češke granice sa Nemačkom i Poljskom, gde je proterivanje nemačkog stanovništva posle Drugog svetskog rata ostavilo trajne ožiljke.

Nakon što je 1983. diplomirao na češkoj vojnoj akademiji, Pavel se pridružio Komunističkoj partiji Čehoslovačke i vodio je padobransko-izviđačku jedinicu. Upisao je obaveštajnu školu 1988, ali je taj posao obavljao tek pod demokratskom upravom. Iako je članstvo u Komunističkoj partiji verovatno oslabilo njegovu kandidaturu, to se nije pokazalo kao presudno. Pavelova široka izborna podrška sugeriše da se Češka Republika pomirila sa svojom prošlošću, posebno imajući u vidu njegovih 30 godina službe u demokratskim vladama. Pavel je brzo napredovao u vojsci nakon završetka Hladnog rata, dobivši francusku Legiju časti za vođenje operacije spasavanja 53 opkoljena francuska vojnika u Hrvatskoj 1993. Njegov uspon do predsedništva je jasan znak rehabilitacije češke vojske, koja je nekada imala reputaciju čuvara komunističkog režima. Pavelova posvećenost liberalno-demokratskim vrednostima posle 1989. oličava transformaciju češke vojske u uvaženu članicu NATO-a i respektabilnu snagu na domaćem terenu.

Pavelovo vojno iskustvo bilo je primetno tokom kampanje, pošto je rat u Ukrajini postao ključna izborna tema. Babiš je penzionisanog generala nazvao ratnim huškačem i pozvao na mir u Ukrajini, na tragu izjava Viktora Orbana i bivšeg predsednika SAD-a Donalda Trampa. Takođe je nagovestio organizovanje mirovnog samita u Praškom zamku i uzdržao se od mogućnosti slanja vojske ako Rusija napadne baltičke države ili Poljsku. (Istog dana je povukao ovu izjavu, dodajući da će poštovati obaveze iz člana 5 NATO-a o kolektivnoj odbrani.) Češki predsednik inače ne donosi odluke o vojnom angažmanu zemlje, već je to prepušteno vladi. Pavel je samo pozvao na nastavak podrške Kijevu kako bi se izbegla dalja agresija Moskve i njeno približavanje češkoj granici.

Očekuje se da će češki predsednik predstavljati zemlju u inostranstvu, dajući veću težinu spoljnoj politici. Petr Kolar, Pavelov glavni spoljnopolitički savetnik i bivši češki ambasador u SAD i Rusiji, rekao je da će novi predsednik poštovati ustav i blisko sarađivati sa vladom. Iako to deluje logično, praksa Pavelovog prethodnika, Zemana, bila je znatno drugačija. Odlazeći predsednik je koristio političku krizu kako bi formirao sopstvenu prelaznu vladu i često se opirao predlozima premijera. Pod Pavelom, Češka Republika će dodatno učvrstiti poziciju liberalno-demokratskog uporišta Centralne i Istočne Evrope. Njegova pobeda je loša vest za Orbana, koji će sada biti dodatno izolovan, ostavši bez Babiša i Zemana kao saveznika. Gestom bez presedana, slovačka predsednica Zuzana Čaputova otputovala je u Prag da čestita Pavelu pobedu, nagovestivši time potencijalno jedinstvo dve zemlje, makar do slovačkih parlamentarnih izbora. Poljska je takođe izrazila zadovoljstvo ishodom izbora, imajući u vidu Pavelovu javno iskazanu podršku Ukrajini.

Pavel neće mnogo promeniti stav Češke prema Rusiji. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, Prag je bio među najvećim pristalicama Kijeva, uključujući isporuke oružja. (Češka Republika je je prva zemlja koja je Ukrajini isporučila tenkove, jurišne helikoptere, oklopna vozila i raketne bacače.) Među prvim telefonskim razgovorima novoizabranog predsednika sa stranim liderima bio je onaj sa ukrajinskim predsednikom Zelenskim. Pavel i Čaputova su već razgovarali o planu zajedničke posete Kijevu na proleće. Pavel je u sredu rekao BBC-u da Ukrajina treba da se pridruži NATO-u „čim se rat završi”. S druge strane, može se očekivati izvesna promena stava Češke o Kini i Tajvanu. Pavel je u ponedeljak razgovarao sa tajvanskom predsednicom Caj Ing-ven, dok je predsednica češkog parlamenta Marketa Pekarova Adamova najavila službeni put na Tajvan u martu.

Pavel je proevropski nastrojen i dobro poznaje Brisel, budući da je služio kao zamenik češkog vojnog predstavnika u EU, a potom i kao šef Vojnog komiteta NATO-a. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nazvala je novog češkog predsednika Evropljaninom i atlantistom, navodi Kolar. Kada je reč o učešću na samitima, sadašnja podela rada će se verovatno nastaviti: češki premijer Petr Fijala će prisustvovati sastancima lidera EU, dok će Pavel prisustvovati samitima NATO, osim ako se ne dogovore drugačije. Najzad, Pavel će sigurno ojačati češke i regionalne veze sa transatlantskim snagama. Tokom svoje vojne karijere radio je rame uz rame sa američkim kolegama, uključujući poziciju vojnog predstavnika pri Centralnoj komandi SAD-a u Tampi, Florida. Takođe može da računa na prijateljstvo i savete nekolicine američkih generala, poput penzionisanog general-potpukovnika Bena Hodžisa, bivšeg komandanta američkih snaga u Evropi.

(ForeignPolicy-ZTP, foto: AP)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *