Proputinovski tim je ove nedelje dobio novog i donekle istaknutog člana: Nikolu Sarkozija, osramoćenog bivšeg predsednika Francuske. Većina razumnih ljudi je uveliko na odmoru, a političke vesti su utanjile, pa je Sarkoovo promoskovsko izjašnjavanje u intervjuu za Le Figaro privuklo više pažnje nego što zaslužuje.
U intervjuu objavljenom u sredu, Sarkozi je ustvrdio da Evropa treba da „pojasni svoju strategiju“ i potraži kompromis sa Rusijom, umesto da nastavi da sprovodi „čudnu ideju“ finansiranja rata bez vođenja rata. Takođe je rekao da nema govora o prijemu Ukrajine u NATO ili EU i da ona mora prepustiti teritoriju Rusiji zarad mira. „Bez kompromisa ništa neće biti moguće i rizikujemo da se situacija u svakom trenutku degeneriše. Ovo bure baruta može imati strašne posledice,” dodao je. Sarkozi je osudio odluku Vladimira Putina da izvrši invaziju na Ukrajinu kao „ozbiljnu“ i „neuspešnu“, ali je insistirao da je Rusija ipak „sused Evrope“.„Oni su potrebni nama, i mi smo potrebni njima,” naglasio je. Ali zašto iko ozbiljno shvata reči koje je izgovorio ovaj korumpirani političar?
Francuski političari inače nemaju reputaciju etičke čistote, ali Sarkozi odnosi šnjur. Njegova uspešna predsednička kampanja iz 2007. navodno je bila finansirana nezakonitim donacijama libijskog lidera Moamera Gadafija. Nakon što je poražen na izborima 2012. od neinspirativnog Fransoa Olanda, ubrzo se dokopao konsultantskog ugovora od 3 miliona evra koji mu je ponudila jedna ruska osiguravajuća kompanija. Nakon godina odlaganja i dokazivanja svoje nevinosti, konačno je 2021. osuđen na tri godine zatvora zbog podmićivanja sudije u zamenu za informacije o istrazi o isplatama koje je primio od bogate naslednice Lilijan Betankur. Iste godine osuđen na godinu dana kućnog zatvora zbog nezakonitog finansiranja kampanje. Brojne druge istrage su posustale.
Njegova korupcija je bila sitničava koliko i grandiozna. Satirični nedeljnik Le Canard enchaine je pisao da je Sarkozijeva bivša supruga Sesilija Atijas 2002. bila zaposlena kao sekretarica u parlamentu na pola radnog vremena, iako nema dokaza da je dolazila na posao da opravda svoju mesečnu platu od 3.100 evra. Njegova prepredena etika bledi u poređenju sa njegovim žalosnim političkim delanjem. Tako je obećavao da će reformisati sklerotičnu francusku privredu i nije uspeo. Uvukao je NATO u sukob u Libiji gde je brutalno ubijen njegov bivši saveznik Gadafi. To je izazvalo ogromnu izbegličku krizu i destabilizovalo veći deo severne Afrike. Ostavio je svoju političku stranku u ruševinama. Bio je poznat kao bling-bling predsednik zbog svoje ekstravagantne opsesije ručnim satovima.
U njegovu geopolitičku mudrost se stoga može osnovano sumnjati, mada mu mnogi u Francuskoj i dalje pridaju status gurua, uključujući aktuelnog predsednika Emanuela Makrona, koji redovno traži njegove političke savete. Očekujte više od Sarkozija u narednom periodu sa izlaskom njegovih novih memoara (The Time of Storm), u kojima će izneti dodatne uvide o Ukrajini i još mnogo čemu. Ovaj pokušaj književne rehabilitacije nesumnjivo će generisati seriju bizarnih naslova tokom sezone, ali je malo verovatno da će to ikome biti ubedljivo.
(TheSpectator-ZTP, foto: Gonzalo Fuentes/AFP)