Da li je Navaljnijev slučaj ugrozio reputaciju FSB-a na duže staze?

Da li je pošteno reći da je spektakularni neuspeh FSB-a u operaciji trovanja Alekseja Navaljnog najveći gaf u istoriji ruskih i sovjetskih službi bezbednosti?

Svakako, to je samo poslednji u nizu ozbiljnih propusta. Podsetimo se neuspeha zavere za ubistvo Sergeja Skripalja koji je istakao nesposobnost ruske vojne obaveštajne službe (GRU). Ili nedavni izveštaj Bellingcat-a koji je kroz bazu podataka o registraciji automobila razotkrio oko 305 GRU službenika. Sve ovo upućuje na probleme u jezgru ruskog obaveštajnog aparata.

Nesupesi nisu retkost, a istorija nudi mnoštvo primera. Sovjetsku obaveštajnu zajednicu teško su pogodile izdaje Olega Penkovskog i Olega Gordijevskog, kao i prebeg službenika ambasade Igora Guzenka, koji je otkrio razmere sovjetske nuklearne špijunaže na Zapadu, ali i Vladimira Petrova, koji je razotkrio sovjetsku špijunsku mrežu u Australiji.

Ovi neuspesi su ugrozili sovjetske obaveštajne operacije, ali nisu obesmislili obaveštajni aparat kao takav. To je bila samo kolateralna šteta špijunskog posla. Da, neki agenti su prebegli, neki provaljeni, ali se o radu sovjetskih službi i dalje moglo govoriti sa osećajem profesionalne časti. Pojedinci su pravili greške, ali su službe ulivale određeni nivo strahopoštovanja.

Kada je KGB jurio sovjetske disidente i političke aktiviste, opravdavajući svoju reputaciju brutalnosti i represije, za njega se nije moglo reći da je nesposoban ili korumpiran. Zapravo, čak i u svojim zločinačkim aktima, KGB je bio strahovito efikasan.

Čak i dok se Sovjetski Savez urušavao i propadao, KGB i GRU su delovali kompetentnije od drugih ogranaka službi bezbednosti, danas poznatih kao siloviki. Na primer, ranih 80-ih, KGB je imao važnu ulogu u istrazi afere Pamuk (korupcija u bivšoj sovjetskoj republici Uzbekistanu), i zloupotrebe položaja u Ministarstvu unutrašnjih poslova (rezultirajući smenom ministra Nikolaja Ščjolokova, koji je kasnije izvršio samoubistvo).

KGB nikada nije doživeo poniženje kakvo je iskusila sovjetska armija kada se u maju 1987. zapadnonemački avijatičar Matijas Rust provukao kroz sovjetsku protivvazdušnu odbranu i spustio svoju Cesnu blizu Crvenog trga u Moskvi. Taj incident je doživljen kao podsmeh sovjetskoj vojnoj moći, što je navelo Mihaila Gorbačova da smeni ministra odbrane maršala Sergeja Sokolova i niz drugih vojnih zvaničnika.

Gorbačov je vrlo dobro razumeo posledice afere Rust. „Ovo je udarac za rukovodstvo zemlje i našu celokupnu politiku,“ govorio je u Politbirou. „Ako nismo mogli da sprečimo ovaj incident, kako ćemo da vodimo državu u ekstremnim situacijama? Moramo narodu reći celu istinu.“

Krajem 1980-ih sve je počelo da se urušava: vojska, ekonomija, čak i nauka. Bilo je katastrofa vezanih za železnicu, nuklearnu energiju i životnu sredinu. Nestručnost i korupcija bile su izražene u svim sferama života. U ovako sumornoj atmosferi, sovjetske službe bezbednosti ipak nisu pokazivale znake nesposobnosti i korupcije. Tek je nakon puča u avgustu 1991. godine, koji je potpomogao direktor KGB-a Vladimir Krjučkov, sovjetska javnost videla nemoć navodno svemoćne Lubjanke.

Savezna služba bezbednosti (FSB), koja je nasledila KGB, nikada nije u potpunosti povratila reputaciju svoje prethodnice. Uprkos vezama Vladimira Putina i sa KGB-om (oficir) i sa FSB-om (direktor), te naporima da se FSB finansijski i zakonodavno ojača, služba nikada nije dostigla ideale „hladnokrvnosti i srdačnosti“ koji su krasili stari KGB.

Nešto je bilo trulo od samog početka, a pogotovo nakon navodne umešanosti FSB-a u bombaške napade na apartmane koji su potpomogli Putinov dolazak na vlast. Ali tek sada je ovaj središnji mehanizam ruske moći demonstrirao popriličnu nesposobnost i korumpiranost.

Nakon što je Nikolaj Ščjolokov smenjen sa mesta sovjetskog ministra unutrašnjih poslova i optužen za korupciju i zloupotrebu položaja, ubio se pucnjem iz lovačke puške. Kada je Matijas Rust razotkrio manjkavosti sovjetske PVO, ministar Sergej Sokolov mirno je podneo ostavku. Bila su to časna vremena.

Danas, pak, šef FSB-a Aleksandar Bortnjikov ostaje na svom mestu, ne snoseći nikakvu odgovornost za skorašnje propuste. Razotkrivanje pokušaja FSB-a da otruje Putinovog vodećeg političkog protivnika dovelo je do neuverljivih demantija sročenih u najmoćnijoj ruskoj službi.

(TheMoscowTimes-ZTP, foto: KLOOK)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *